Category: Poezija
-
Marija Skočibušić, Kraćenje razlomaka
Teme su ispod tepiha Svakog četvrtkaKašalj se tumači kaoPotisnuta mogućnost Ispušta miris zaobilaženja,Vijugavo draženjeUšutkane rane tepiha Mama jede jastučnicuJutarnjim zadahom;S prvom zrakom suncaPretvara se u omlet Glasanje strahaSpremam u pupak;Podignut ću tepih grafitom Preoblika Kolutala sam gusjenice jezikaSamo da bihNagloPrimijenila uputeZa rezanje imena pozorno njegovati vrhove noktiju,uobličiti tablice tijelau oštrice Uzglobila sam ustaljeni redoslijedNavike,Pomirena sa…
-
Sonja Manojlović, Dobri za sve
Ono što i inače radiš Ostavljaš dojam da imaš i kad nemaš,čeljust je očvrsla, ne dašI za to se nađe riječ,majstorsko vriskanjeA nije li moguće da je bilonaprostohranjivoplakanjeI kome je bilo jestivoto glasnonebo ispod nepcaMoglo bi bitiKaznit će se putnik za lutanje bez strastiPreuzme tijelo, prorajta čulo po čulo,a malo je to za razdijeliti,udvostručiti se…
-
Potresne pjesme
Kćeri grada iskopale su sebe ispod ruševine Kćeri grada iskopale su sebe ispod ruševinai nastavile hodati:koliko dugo smo spavale prije nego jenetko probudio ljeto? Mi ne vjerujemo u grad, govorile su kćerikad su odlazile pazećida se ni jedna ne okreneTko ostavi oči na gradu,urast će u pokradene tvorniceTko gradu lice okrene,noge će mu pojestinikad popravljane…
-
Andriana Škunca: Otok, zrcalo riječi
NE DAJE LJUBAVLJUBAVI DA SE DOZNA plašeći nas cijelu zimunikakvu nam nadu nisu ostavili snijeg se iznova topio pred vratimao zemlji se čulo sve najgore voljeli smo polje i zorom krenulitvrdi bez sjene vjerujući mijenama zamoreni u neplodnosti prostranstvamorali se vratiti jer još nije vrijemejer još nije smjelostne daje ljubav ljubavi da se dozna JUGO…
-
Andrijana Kos Lajtman, Teleidoskop
SKLADIŠTA Postoje gradovi koje nikada neću vidjeti. Postoje ljudi koje nikada neću sresti, iako dijelimo ime ili dob, možda datum rođenja ili datum smrti. Postoje riječi zaspavane u dušniku koje nikada neću izgovoriti, san kojeg neću usnuti. Postoje i vrata koja ću zadnja otvoriti, zadnje stepenište, zadnja subota. Negdje postoji i ta zadnja muzika, zid,…
-
Vanda Petanjek, Ključne kosti
možeš li se još jednom okrenuti? sanjam:parkirala sam u slijepo dvorište u mrakupreko gaženoga stakla i rezanaca limadošla sam tek takomalo poslije ponoćislijepiti mu na lice slatkastu glazuru ljuštim se od pomisli koliko je kasnorazvila sam vještinu voljeti na brzinupo čelu mi izbijaju purpurne stigmeruke skrivam dlanovipuni bušotina klonula sam u zagrljaj čovjeka koji žmiritaj…
-
Psi grada koji je u prostor- vremenu za sebe izborio samo pukotinu
Psi grada koji je u prostor-vremenuza sebe izborio samo pukotinupočeli su padati u grlo te crne rupei dugo u noć lajati na stabla kojase izvaljuju iz zemljeSvijet postaje onošto su oduvijekslutili da jest:ubrzana ruševina Ako vas netko pita gdje su vaši psi,recite im da ih je pojela zemljaAko vas netko pita gdje je zakopan lavež,recite…
-
Marija Dejanović, Dobrota razdvaja dan i noć
Za mene, koja je odlučila ostati tamo Postoji osoba koja je postupila drugačiježivi mojim životom uvjerena da je njezini da su ostali životi tuđi Sjedi na kauču s kojeg sam ustalaonog jutra kad sam pošla na avioni piše moju knjigu –– svakako ne ovu U jednom je trenutku trebalo odabratiizmeđu navike i potrebesebe i sebe…
-
Iz zbirke pjesama Smiljko i ja si mahnemo (balada na mahove) Eveline Rudan
7. smiljko i ja si mahnemo, a samo hip pokle dohaja bela lada eli mile tre uglavnon jena bela, velika vetura smiljko i vedran skoče van š nje u belih patikah i belih bičvah u kratkih bragešah i majici s dugima rukavi i ki je to tako vidi nidan to još ni tako vidi da…
-
Ivana Buljan Legati, iz zbirke Dover
Noću, danju-noću Obično noću danju ispunjena radom zamičem u plavim suknjama i ravnim tabanima jer nas danju moram prehranjivati dok sumporni mjesec cvili za mojim koracima svejedno mu je kako ću to učiniti, samo da otpočne već jednom navlačim u specijalnoj kabini kabine za navlačenje duge električne trake šištećih rubova pažljiva sam,…
Monika Herceg 