Category: proza
-
Ravnodušne vode
Ali, prvo o početku. Bio je most. Rijeka, nabujala od kolovoške kiše, koja je neprimjetno započela najavu jeseni. Traktor. Djevojčica. Dojenče zapravo. Ni godinu dana. Otraga, iza malene povorke na malenom traktoru bio je rat kojem se pokušavalo umaknuti. Kako patetična slika. Rat je iza. Ljudi su u nastojanju da preduhitre njegovu bujicu. Uvijek je…
-
Pokretni mrakovi
Koliko se sjećam, ta rana jesen bila je sparna gotovo kao najtopliji dani kolovoza. Nakon što sam oprala baku, nazula sam stare ugažene tenisice (obuću koju smo prerasli zgazili bismo otraga, pa je koristili kao papuče za van) i izašla. Cijelo dvorište, pa i obližnja šuma, još su uvijek pulsirali ljetom. Poželjela sam da otac…
-
Marijana Radmilović: Prazna kolica
„Upomoć!“- zapomagala je Maja s djetetom u naručju, činilo joj se da njezini vapaji odzvanjaju cijelim naseljem, a jedva ih je istisnula iz sebe. Pokušavala je povratiti dah, u plućima ju je zapekao oštri zimski zrak, shvatila je da stoji bosa na hladnom betonu i da na rukama drži usnulog sina kojeg nije stigla ničim…
-
Olga Tokarczuk: Bizarne pripovijesti
Srce Bračni par M. vratio se s ljetovanja ranije no obično. On je izgledao umorno, pa čak i bolesno. Odavno se žalio na srce i živio je valjda još samo zahvaljujući raznovrsnim dijetama koje su s menija isključivale jednom ovo, drugi put ono, u skladu s najnovijim teorijama stručnjaka za prehranu koje su se sve…
-
Marina Vujčić, Stolareva kći
Herbarij 2. rujna 2012. Ovdje se odmaram od svijeta. To je jedino ovdje koje nije mjesto nego stanje.Iskrcam svoj višak riječi na ekran, u retke, a onda ih promatram kao da su otišle u neko poželjno progonstvo na koje ja nisam stekla pravo. I dalje su moje, ali su se odmetnule dovoljno daleko da ih…
-
Olga Tokarczuk, Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju
1. A sada pazite! “Nekoć ponizan, i na opasnoj stazi, Pravednik je išao svojim putem Dolinom smrti.”* U tim sam godinama i u takvom stanju da prije spavanja uvijek moram dobro oprati noge, za slučaj da me u Noći treba odvesti hitna. Da sam te večeri provjerila u Efemeridama** što se događa na nebu, uopće…
-
Lejla Kalamujić: Požuri i izmisli grad
DJEVOJČICI KOJA ČEKA NA VOZ Stavljam ruksak na ramena i krećem prema stanici. Široka ulica prolazi pored stare štamparije. Već dugo je ruševna, pa je i onima koji pamte, sve teže nadomisliti kako je nekad lijepo izgledala. Rano je, ti sigurno još spavaš. Na štriku ispod jednog polomljenog prozora prostrt je veš. Za oko mi…
-
Vode tekućice
Gusti, gusti mrak. Dok njena majka drži njeno krhko tijelo nad vodom koja se od mraka između njih razlikuje samo jer grgolji, jer govori. Kome govori rijeka, ne zna. Glasna je, preglasna. I dijete je glasno. Vuče njene bradavice. Ne spava. Ne jede. Viče i viče. Što da radi s tim djetetom? Rijeka ga može…
-
Marina Vujčić, Pedeset cigareta za Elenu
00:00 Ponoć je trenutak kad se sila vremena pokoleba i zastane. Nula sati, nula minuta. Treptaj vremenskog ništa.00:00 je na velikom zidnom digitalnom satu iznad komode, na onom malom na DVD playeru ispod televizora i na njegovom ručnom, također digitalnom. U istoj sekundi mijenja se i datum na računalu i mobitelu.U sobi ni jedne kazaljke.…
-
Nora Verde, Moja dota
U bašćini smo. Baba čisti korov oko masline. Sagnuta je, vidim joj samo leđa i guzicu, glava joj je skoro u travi. Smišno mi je kako se naguzila. Sunce je jako, namje- štam klobuk na glavi, volila bi da se mogu vidit u ogledalu. Već mi je dosadno, gladna sam i vruće mi je. Jedva…
Monika Herceg 